Sta postoji, sta ne postoji?
Ne znam koliko ljudi je culo za koncept "samoispunjavajuceg prorocanstva". Verujem da mnogi znaju sta je to, bez obzira na to da li znaju termin, koji je ionako relativno slobodno preveden. Toga ima i u "Hiljadu i Jednoj Noci", donekle u onoj smesnoj knjizi od Koelja, uostalom, koga zanima, moze se informisati na Wikipedia - ji: http://en.wikipedia.org/wiki/Self-fulfilling_prophecy, prostim recima, to mu dodje nesto kao uvidjanje da se ponasate u smeru onog sto ste zeleli da se desi, sa namerom da budete u pravu, ili bez nje, skodeci sebi ili doprinoseci sebi samom. Nebitno, situacija ima svoj momentum i modus modicum, kako god se okrene, za bilo koga.
Kaze jednom prilikom jedan od prijatelja mojih da kada dodjemo u odredjen broj godina, krecemo iznova, nesto se menja, da lii navike, da li shvatanje sveta, ali se menjamo. Skorije sam dosao u te godine, da li sam nesto promenio, da li sam sebe promenio, ne znam. Ali sam ponovo poceo da pisem, makar na mahove (mada mislim da je to moja vecita isforsirana dvojba, pisati ili ne).
Neko pravi planove za nastupajucu kalendarsku, neko za skolsku, nego za nekakvu drugu godinu, licno pravim vise planova, makar u glavi, pa nijedan uglavnom ne ispunim, osim ako se stihijski nesto ne desi, ili ako se izmeni po principu "eto tako", sto je mozda opet ona pojava pomenuta na pocetku, bilo kako bilo, na duge staze, ili makar kratkorocne, dodje mu na isto.
Da predjem na glavnu temu, gde je uvod ionako bio dug. Proveo sam par dana listajuci kojekave forume i razgovarajuci sa par ljudi o tome da li postoji iskreno musko - zensko prijateljstvo. Pa sam se onda setio da je iskrenost precenjena vrlina. Pa sam se onda setio da je LIBOR skocio, da nam valuta slabi, da smo ispali sa SP. Svacega sam se setio, pa mi okruzenje nije prijalo, a nije mi ni prijalo mnogo stvari, kad se sve sabere. Ali sam proveo jedan fin vikend na moru, ako mi je za utehu. Mada, iskreno (?!?), ne bi trebalo da se tesim.
Slagao bih sebe kada bih napisao da ne verujem u musko - zenska prijateljstva. Verujem. Kako i ne bih. Takva mi dodje neka pozicija. Ali ne bi se trebalo zavaravati: postoje takva prijateljstva ako i samo ako obe strane drze takav stav, nastao ko zna kim putevima i cinjenicama, zbrkama emocija i odluka, racija i reakcija, ili tako nesto... Sa druge strane, mogu sebi reci slobodno - da lupam. Da nikad ne znas kako se to prijateljstvo zavrsi, i da li je to uopste bilo takvo prijateljstvo. Kao kad ti kazu posle nekog vremena da nisi odmah svestan sta i kako, vec posle nekog vremena, ali tad i ne moraju da ti kazu, je l'.
U svakom slucaju, meni se cini da posle nekih stvari, nema nazad. Mozete sklopiti hiljadu i jedan sporazum, ali kad su emocije u blizini, ako postoji pripremljenost za njih, slusale racio. Pogotovo ako su emocije otisle malo dalje od pripremljenosti. A sto je najsmesnije, jednog trenutka sam znao sta radim, pa sam cak mislio da je dobro sto je tako. Pa kad su emocije pregazile sve ostalo, onda je vec bilo kasno. Nesto nalik na slucaj kada ste na ivici provalije, pa ako se pokusate povlaciti, svejedno padnete, jer ste na ivici, damn. Ukratko: raspadne se prijateljstvo, sa ili bez navodnika, niste vise za bilo kakvu pricu, prepustite sebe buducnosti, a sve dogadjaje proslosti.
Zna li neko pricu o zabi i skorpionu, kada skorpion pita zabu da ga prenese preko bare, zaba odgovori da ne zeli jer ce je ubosti, a skorpion kaze da nece, jer ce u tom slucaju oboje utopiti. Zaba ga eventualno "ponese", ali je skorpion na pola puta ubode. Dok zajedno tonu, zaba gubi dah, skorpion se davi, ona promrmlja nesto poput "Sto?", a skorpion odgovori: "Jer je to u mojoj prirodi".... Ko ce znati, mozda se ljudi (ipak) nikad ne menjaju.
Slagao bih kada bih rekao da mi je tesko. Nije. Na trenutke mi je i drago jer se zavrsilo. I mislim da je tako i na drugoj strani.
Meni drago sto opet pises. za ostalo snadji se sam :)